SEĆANJE
Nas dve
Da li sam to
Hodala sa
Tobom i njom
Po Gecemanskom vrtu
Da li sam sa tobom i njom
Hodala po užarenom pesku
Po kamenju, stenama
Do mesta upućivanja
Ljubavi ljudima
Da li smo to nas dve
Posmatrale kada je
Hodao po vodi
Čudile smo se tome
A onda znadosmo da
Duboka vera čini
To što je nemoguće
Da li sam i ja bila pored tebe
Kada je lečio
Neizlečivo
Oživljavao umrtvljeno
Vraćao vid u svevideće ovozemaljske
Iz duboke tame mraka
Videh kako mu
Kosom svojom miluješ noge
U sjedinjenju u jedno
Ti si sve razumela
Što dolazi od njega
A ja bila sam prisutna
Malo shvatajući
Ali, osećajući veličinu njega
Ti si bila sva njegova
A ja pratilac
Bila si uz njega do kraja
Kada ga njegovi napustiše od straha
Prođoše vode vremena
A ja ostadoh i danas sa vama
Voljenima u mom srcu
|
KAŽI MI
Kad proučiš
Kaži mi
Nauči me
Uputi me
Osvetli
Ozari
Daj mi nadu u bolje
Lakše ću hodati
Misli će mi biti u redosledu
Shvatiću naše
Postojanje, Svemir
Večnost
A kaži i drugima
I oni treba da znaju
Da se promene u bolje
Da vole sve ljude sveta
Da su složni
Da im razum i ljubav
Nadvladaju svo zlo sveta od davnina
Ali, pitam se? Da li će tako i biti
Ili, treba još čekati vreme.
|
TAMO GDE SMO SE SRELI
Tamo gde smo se sreli
U vremenu
Nepoznat, a poznat
Odakle, iz kog vremena
Izronio si
U danas
Za sutra
Ista lepota, mir
Sklad koji donosiš
Lagan hod, nečujan
osmeh koji me miluje
Prožima osvaja
Bez osvajanja
Došao si posle toliko
Zemaljskih godina
Tebi znano, zašto sada?
|
ČEKAJ ME
Čekaj me
U danu ili zvezdanoj noći
U prolazu
U tesnacu
Pustinji, oazi
Šumi
Beskrajnom plavom moru
Čekaj me u planini, nizini
Napuštenim selima
Opustošenim gradovima slavne prošlosti
Manastirima, kelijama
Čekaj me
Kod Totove piramide
U kanjonu Čoko
Na planini Kajlaš
Ostrvu Kiži
Carskom selu
Kod zabranjenog grada
Kraj jezera Sevan
Na obali Severnog mora
Čekaj me
U pećinama pra čoveka
Kod Hiperborejaca
Na ostacima Lemurije
Ili, vodama Atlantide
Čekaj me
Na Kosovu polju
Tamo ću sigurno doći
Sa našim vitezovima |
GOVOR
Nekada hodasmo
Do mesta
Njegovog govora.
A, danas
Nas vodi
Brza gvozdena
Ptica,
Do mesta
Govora
One
Koja je
Bila
Sa njim u
Telesnoj
I duhovnoj
Vezi.
Šta će nam reći?
Da li ono
Što je onda
Znala, ili
Ono što sada zna.
Verovatno
Zajedno.
Ono što mi
Ne znamo
Ili, samo
Naslućujemo,
A kod nje
Sadržano
U gustoći vekova,
Koji su nataloženi,
U njenoj svesti.
A, sada nam
Osvetljava znanje,
Put kojim treba ići,
A, kojim
Ona korača
Želeći da
Bude u trajnosti.
Kako je
Samo sigurna
U taj put,
Znajući ga dugo
I kako
Hodati po njemu.
Retki su oni
Koji njime idu
I odu u večnost. |
TUGA
Tuga
Visoka
Kao Himalaji
Duboka
Kao okean
Dugačka
Kao Amazon
Pusta
Kao pustinja
Kalahari
Ledena
Kao Severni
Pol
Tamna
Kao mrkla noć
Trajna
U plaču
Za vama
Mili moji
Stvoritelji.
|