Pocetna Radovi

Pesme napisala čitateljka Božica Stanišić - u period: 2008. - 2012.

PORUKA DUČIĆU
 

Uronjena u dimenziju petu
Kao pčela na prvom cvetu
Moja duša je vapila Bože
Da te oseti ispod kože.

A onda su došli dani
Kao konji osedlani
Meni se Božija milost javi
Ne u snovima nego na javi.

Gospod mi zvijezdano nebo nudio
I pomalo se čudio
Kako prije nisam znala
Da mu kažem hvala.

Uronjena u dimenziju petu
Samo sam gost na ovome svetu
Zadatak imam od Boga
Da uradim mnogo toga.

Gospod je čoveku mnogo dao
Slobodnu volju, ljubav i da se nada
Vjera je temelj Božijeg sklada
Vjera je temelj ovoga svijeta
Kao pčela na tučku cvijeta
Božiji polen život dade
Čoveka stvori punog nade.
Isus će doći samo što nije
Božija promisao tajnu krije
Oni što mole zvona će čuti
Pravednicima zora će svanuti.

 

 

 

Kad procveta trebinjski jorgovan
Pjesma će stihovima teći
A pokolenja nek znaju
Ko je bio pjesnik najveći.

Kad mostarsko Sunce
Nastavi da grije
Kao prije
Pjesma će stihovima teći
A pokolenja nek znaju
Ko je bio pjesnik najveći.

Amerika zemlja velika
Imala je čast i sreću
Da u zemlju spusti
Pjesnika zlatne usti.

Pola vijeka prođe, vrijeme dođe
Ispuni se pjesnikova želja
Da počiva u rodnom kraju
U svom zavičaju.

Jesenje lišće sa grana pada
Na brdu pored Trebinja grada
Počiva pjesnik s vjerom u Boga
U srcu naroda svoga.
Uvjek će cvjetati plavi jorgovan
Ime mu je Dučić Jovan.

Njegovo je bilo: „Cvijeće“
I „Tajna“ i „Kob“ i pjesma
„Hrišćansko proljeće“.

„Vidik se krvlju zarubio
Prvi kos peva tanko i tanje
Aždaju sveti Đorđe ubio

Srebrenim kopljem baš u svitanje“.
 
BOGU MJESEČE
   

Put me vodi kroz nebeske visine
Veličam tvoje ime
Ispod Tvoga skuta skrivena
Ja sam žena bez imena
Svuda trag tvog znamena
A srce mi kao od kamena.

I kada sam velika
Znam koliko sam mala
Kao jedna suza u more pala.

Čekam novo svitanje
Jedne proljetne zore
Živi će da se raduju
A mrtvi da progovore.

Mnogi će pjesnici
Tebe opjevati
Koliko si velik

Nikada neće znati.

Mjeseče konjaniku
Još ti ljubim sliku
Carstvo te tuge na dno vuče
Sve smo mogli da je bilo juče.

Tvoje su zjenice sjajne zvjezdice
Što nebom hode
A moje misli oblaci silni
Što putuju do slobode.

Mjeseče srma ti se prosula
Venera ti pute zlatom posula
A ti u more potom bez glasa
Kao moja ljubav u pjeni talasa.

Mjeseče, čuvao si tajnu dok su vjetri duvali
Božiji anđeli ljubav su našu čuvali.

Sada hodimo putem ka slavi
A riječi teku da se ne zaboravi.

 
NEBESKI SVATOVI  
   

Mi nikada nismo ljubav vodili
nismo se ljubili
ni za ruke držali
a ipak smo jedno drugom
dušu dali...
Prate nas nebeski svatovi
Mladoženja Mjesec obukao
svečano odijelo
Prati ga Mjesečina u haljini bijeloj...
Tu su i nebeski darovi
Merkur nam je donio
pisane stvari da se ne zaboravi...
Majka Zemlja život nam je dala
i nije se pokajala...
Venera ili zvijezda Danica
donijela je ljubav bez granica...
Mars je donio energiju kosmičkih sila
da bi se snaga dobila...
A Jupiter krupne darove
da iznenadi svatove...
Saturn nam je stari svat
a donio nam je inat, mudrost
i strpljenje i naravno poverenje...
Uran nam je donio
nepredvidive stvari
kratke spojeve i nove ideje...
Neptun nas je upoznao
i tajnu čuvao...
Njegova mašta radi svašta...
Pluton će nas odvesti
putem večnosti
gdje ćemo biti samo ja i ti...

Zamišljene tačke neba
ili Mjesečevi čvorovi
naši su dvorovi
a sve zvjezde koliko ih ima
u našim su svatovima...!
Nebeski svatovi nebom jezde
i nove galaksije

kroz vasionu šire...!